Književna manifestacija “Grah za Iliju Ladina”

 

Nagrada “Grah za Iliju Ladina” za 2016. pripala Željku Kocaju iz Viteza

Specijalna nagrada književniku Anti Staniću za dugogodišnji doprinos organizaciji susreta

 

Iz mišljenja stručnog žirija

Iščitala sam pjesme sa ovog Graha na kojemu je tema bila “U jabuku ću zagrist: slatka ili kisela”. Po mome  sudu najbolja je pjesma Gorana Simića “Crne jabuke, Sirija” s jednom snažnom metaforom, raskošnom alegorijom i dubokim ličnim stavom. I pjesma Željka Kocaja je kvalitetna i veoma mi se dopala.

Jasmina Hanjalić

 

Među mnoštvom lijepih pjesama, koje sam pomno slušao na našem okupljanju oko kazana s Grahom za Iliju Ladina 2016., ponajviše mi se dojmila pjesma Željka Kocaja, Ništa ti, Ilija, o jabuci ne znaš. Ona u sebi nosi cijelu jednu starozavjetnu metaforu jabuke kao objekta preko kojega se prelamaju sva ljudska zla i sve čovjekove dobrote, ciljajući uspješno i Ladinov karakter, kojeg pamtimo po lucidnosti i intelektualnj autorskoj ironiji, kojom je, naizgled tek naivno promatrajući stvari, pojave i procese, zaprtavo pogađao samu srž pjesničkih tema, srž  kojom je i Kocaj došao do jabučnih ‘’košpica’’, ispričavši cijelu jednu povijest ludskih nesporazuma i zabluda, započetih još onda kada se ljudsko zubalo prvi put zarilo pod tanku jabukinu koru, ni ne sluteći moguće posljedice. Ležeran stil Kocajevih stihova spoznajnosti i upozoravajućih tonova, neka vrst pokore pomiješane s ukorom, stanovita ‘’bećarski’’ intonacija i štošta drugo što će i drugi čitači svakako uvidjeti u ovom lijepom stihovlju, eto su razlozima koji su prevagnuli da, prema mom sudu, izdvajaju ovu nad svim drugim pjesmama, te Željka Kocaja predlažem za časnog i dostojnog laureata ove lijepe književne nagrade.

Dragan Marijanović

Željko Kocaj je, za razliku od mnogih drugih sudionika VI performansa Grah za Iliju Ladina, primio u nos pjesničku rukavicu Ilije Ladina, i odgovorio izazovu propitujući razumijevanje poruka koje se kriju u Ilijinim pjesmama, ne jednoj već vise njih.  On vrlo vješto plete  mrežu  o razumijevanju odnosno nerazumijevanju  žene  (biblijske Eve) koja je muškarcu (Adamu) dala da zagrize  jabuku I na neobičan način odgovara inicijalnoj temi: U jabuku zagrizoh… slatku ili kiselu…  Način na koji Kocaj reminenscira i prafrazira Ladina je  majstorstvo ovakvog postupka, odnosno ima puno opravdanje upravo u činjenici da Kocaj nastoji podcrtati univerzalnost nerazumijevanja nekih stvari naročito muško poimanje  ženskog poriva da mu tutne jabuku u ruke a on zagrize ne razmišljajući je li slatka ili kisela.   Mene su dojmile pjesme Gorana Simića i Ermina Čelenke, ali  Kocaj nam je podario  najcjelovitiju pjesmi u duhu performansa, pjesmu s idejom, koja svojom  zrelošću gura u ruke slavodobitničko priznanje autoru Željku Kocaju.

Anto Zirdum

Oglasi