a prvu knjigu poezije. SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU, VAT 2011. Knjiga 1

 

Pjesme Jasmine Hanjalić su cjelovite, manje više jezgrovite, skladne, s neobičnim unutarnjim ritmom, bogate simbolima. U njima nema somnabulizma, egzibicionizma, patetike, one odišu ljepotom planinskog ljiljana,  i jasnošću bistrog planinskog potoka, one su precizne i točne kao švicarski sat, tečne kao mlijeko, slatke kao med, kadkad i gorke kao čemer, one pogađaju pravo u srce i ne ostavljaju  ravnodušnim ni najveće bašmebrigaše.

Zrelost i mudrost suptilno plivaju po nemirnoj površini njezinih misli a sunčev refleks će na površinu izvući mnoštvo pitanja i zaključak da Nenaučeni da vole sebe, ne mogu istinski voljeti druge. U njezinim pjesmama  upravo se zrcali ljubav za čovjeka, jer stvarajući ona otkriva bit iskrenosti, otvorenosti na putu do istine.

Planinski ljiljan

nabraćemo planinski ljiljan za večeru

zakopati čežnje na njegovo mjesto

izgledaćemo među gubitnicima manje jadni

zaštićeni iskustvima kao savršenim čuvarima

govorićemo nepostojeće da zdrobimo čekanje

pokrivati lišćem nemire osahle samoće

sakrićemo godine da ne izgledamo patetično

izmisliti patnju da sve bude veličanstvenije

napravićemo bezbroj nepriličnosti namrštenog lica

izdati jutarnje navike i večernje obaveze

ukrotićemo mjesečine luksuznim pakovanjem

zaustaviti svitanje klimatskim faktorima

učinićemo čudesa još čudnijima

samo da ljubav ne promijeni svoj način drhtanja

Nenaučeni da volimo sebe

čaši kupljenoj na pijaci u pola cijene
kinezi nisu predvidjeli dimenziju slušanja
ispovjesti i analizu frustacije

mudri znaju sve zavisi od nas
pozitivno misliti i u sebe vjerovati
lakovjerni će iskazati žaljenje

zatezati nabore jastuka nije novo
kao ni precizno crtati iluziju
vodopada ispod jeftinog tuša

rasklapamo potrošeni krevet
nemamo snage mijenjati namještaj
prenosimo loše navike u nove prostorije

leći ćemo u njega bez imalo dvojbe
makar užegle zablude smrde
unatoč pranju s mnogo prosute vode

nisu nas naučili da volimo sebe

Sunčana strana istine    

Rekla sam djetetu da mu je epilepsija bolja varijanta

Jednom prosjaku da neimaština produbljuje duh

Ubijedila sam razroku ženu da je ljepota prolazna

Staricu da se tek sad zna radovati svakom danu

Nerotkinju da je sreća veća kad se ne troši na djecu

Ostavljenu da je neispijena ljubav tek čeka

Udovca da će konačno imati vremena posvetiti se sebi

Mucavca da mu je govor zanimljiv i mio

Hromog da je osebujan način na koji tijelo mu se kreće

Dijabetičara da slatka krv bolje hrani moždane ćelije

Anemičara da je sigurnije živjeti sa manje krvi

Pokislog da je sušenje se kraj kamina iznimna sreća

Promrzlog da hladnoća dobro utiče na cirkulaciju

Izgubljnog da tek će pronaći sebe u boljem svijetu

Gladnog da hrana šteti krvnim sudovima i tenu

Pokradenog da je imućan kad ima i za lopove

Samoubicu da će zauvijek ostati u sjećanju mlad

Nestalog da će najbliži duže misliti na njega

Lošu spisateljicu da ima inovativne misli

Neshvaćenog pjesnika da se čita kao niko prije

A sebe da još uvijek mogu naći sunčanu stranu istine.

Oglasi