IZMEĐU VARŠAVE I SARAJEVA, MCM, Sarajevo, 1999.

… Ovidijevska osama progonstva i izmaštana “oaza nade” postaju dva ishodišna kruga ove poezije i u njihovu dodirivanju krije se kuća nezaštićene i krhke ljudske jedinke, otkriva se obris njenog sveukupnog ljudskog smisla. Poetski rezultat Marine Trumić nazire se kao uzbudljivo putovanje u svijet koji je prebrisala ljudska oholost, ali koji, ni u najtežim trenucima, nije izgubio svoju primarnu ljudskost i djetinju neposrednost.”

  Mile Stojić

 

RAZUMJETI BOSNU

Ništa nije vječno osim vječnosti same

i njezinog djetinjeg cjelova na čelu

mrtve majke

Padaju, padaju zvijezde ove noći

u smeđu i gustu vodu jezera koje

slutim

pod samostanskim prozorima,

poput prisustva smrti, sveopćeg bola; prošlosti

što se jednostavno okrenula i otišla

ne pruživši čak ni ruku

na rastanku

Smežurane, blijede zvijezde,

studene

kao čelo mrtve starice,

taj čuveni poljubac koji će odmah ući

u budućnost

moju i Tvoju, našu;

budućnost na čijem nebu treperi

zvijezda moga dalekog zavičaja

plutajući po spokojnoj površini jezera

u Wigrima

Eh, dobri ljudi, zalutali u magli poljske

jeseni

To je, eto, Bosna.

 

13.10.1995. Klasztorze na Wigrach

 


KUĆA IZGNANIKA

 

Da bude kraća od jedne

riječi

prijatelju

zborim ovu bol.

U pustinji šumova Ti su oaza

tišine

i vremenu i ljubavi

potrebne su riječi,

nečujne riječi.

S one strane horizonta

o svirepo, blago dijete,

opremljeno maglom s

posadom od sna

presvisneš li u kući izgnanika

kroz koju pušu vjetrovi

tamo više neće biti

Boga

niti ikoga Tvoga

da Te shvati i prašta

 

LJUDI OD MAGLE I MJESEČINE

 

Ljudi od magle

i mjesečine

to su oni s kojima

iz istog svijeta

promatram

ovaj što ga sve manje

razumijem.

 

Oglasi