ZABORAVLJENA PJESMA

 

A tamo je negdje

U nekoj žutoj teki

Čamila zaboravljena

Odavno nepročitana pjesma

 

Ili je možda netko ipak

Nastavio pisati stihove?

Ili nešto sasvim drugo?

 

Autor tih stihova

Vlasnik izgubljene teke

Više nema tih riječi u glavi

Posvećenih ženi za koju danas

Ne zna je li ih zavrijedila

Ili nije

 

 

 

ODSJAJ, LJETO

 

Žut  je odsjaj ljetnoga dana

Što mi se javlja opet u snovima

Taj sjetni film djetinjih dana

Koje ne spominje nitko

 

Opet idem bos po striženoj travi

Nitko ne sluša moje korake

Osim mrtvih koje sam oživio

Zagorio u pravcu zelene rijeke

 

Slušao sam pjesmu ne razumjevši

Riječi oproštaja samoubojice

Samo je season prizivalo ljeto

A sun plavu kosu šutljive djevojke

 

Je li živa moja bivša voljena

Koje se sjetim samo utorkom

Kakvog nisam sanjao

Kakvom se nisam nadao

 

Otišla je nekamo, nekome

Jer nije odgovorila na dječje pismo

Je li tako bolje? Ne zna kao ni ja

Sad sami smo, sami i daleki

 

 

 

ZIMSKI PROZORI

 

Nevini su zimski prozori

i kada skrivaju zimsku idilu

bijeli pejzaži bijeli pogled

zid koji nas štiti

same i gole

u ovom hladnom svijetu

u kojem ne vidimo

ono vani, ono drugo

u bijelom svijetu

 

 

Oglasi