Bogumilska ostavština

Kad se u Ivanskoj noći
Zemlja zgrči u rađanju

Kad iz stećka raspolovljenog
Samotni Kulin u vrijeme kroči

U raspletene vlati noći
Slap mizike vodene
I sulude modre oči
U rascvalo čelo povratnika

Kao grmljavina iznad ljeta
Kao utroba načeta
To je neminovnost i
Dobrohotnost tisućljetnog djeteta

Šutnje čelo pritišću
Riječi tlak mučnine nose
Te žute teške riječi
Na česmi srpanjskoj

Kamenom u oko
Kamenog u sintagmu
Nasljeđe kosti slomljene
Tri pljuvanja u praznu prošlost
Da iz crne kuje
Mlijeko kapne
Na kamen da padne
Kamen da se raspadne
S Bosne urok da odpadne

Zatim idu svici ispod trnja
Zatim idu dusi vaseljenom

To muzika to se vino
To hajdučija to čovjek se
Trgnuo u nama
Djeco bogumilska


 

Pjesan o Bosni

Javi se gdje sunce peče
Utihne gdje voda rodi se
Bosna je to lice neznano
To zrno što ružu žulji

Tko njeme prođe
Luk jutra oko pasa
Porod moći u trnje

Tko se iz nje vrati
Sjeta praga kućnog o ramenu
Tvrdog oka iz plodne omame

Ožešćena među vlatima stoljeća
Pjesma o Bosni glazba očekivana
Nebo nedozrelo u prostore otrgnuto
Do plača ogoljela riječ

 

 

Bosanska fuga

Ne sviće zora da Bosni
iz vida
nestanu dani posni
na javi
da se san razbudi
sav radostan
od sna sazdan

U Bosni se raduje
samo tuga
mračan što
za danom sviće dan

U Bosni ne sviće zora
da joj tama
ni čas nikad
ne okasni
Na javi
da ni otac
ni mati
smrti sina jedinog
nikad ne vide dan

U Bosni ne sviće zora
da s líca nam se skine
pogled mračan,
Da nam mûk muke
u ruke predaje
mukle jauke bosanske oporuke

Što šutke veli:
Zaludu se otvara oko
kad Bosnom
zorom sviću muke
Zaludu k nebu
u bezdan pružati ruke
nema u Bosni
ni dana ni svitanja
od Kulina – bana
do današnjeg dana

Oglasi