ruza

 

Sustigao me mir

za kojim sam čeznuo bježeći od njega

i tako miran presjedit ću na  terasi

iznad grma rascvale ruže

gledajući kao bilje raste u obilje

upijajuć mirise raznobojnog cvijeća

kušajuć  ljekovite biljke

(uglavnom prosušenje) za sve tegobe i boljke

i uhvatit riječima misli

koje sazrijevaju i samo što nisu otpale…

A jednom ili dvaput  pobjeći ću

na obalu našeg oceana

ne da tebe susretnem

u hladu jasmina

nego sjećanja na budućnost

u kojima neumorno rondamo

po našoj smežuranoj ljubavi

razapetoj između stepeništa  i

plaže na kojoj je utihnula

zanosna melodina nemira