Željko Kocaj: RUMBA ZA ZDENKU K.

Kao pjesmotvorac Kocaj se pojavio ratnih godina sa melodičnim i ritmičnim pjesmama za pjevanje (Ne boj se sine tebe tata čuva) u kojima je odmah pokazao kako se o ne bavi nekakvim univerzalnim temama izvan svoga egzistencijskog kruga. On nije zahvaćao neke velike domoljubne teme već  iz tjeskobe svoje duše progovorio iskreno o onome što je u tom trenutku njemu bilo sveto. Još nekoliko takvih pjesama ostat će zapamćeno kao nešto što je odrazilo duh toga doba.

Poslije toga Kocaj se etablira kao prozni pisac prije svega kratkih priča, ali i jednoga romana i dvije drame. No, kako to biva svaki pojesnik sanja da napiše roman, a svaki prozni pisac sanja da napiše pjesmu.  Bude tu dosta pokušaja i vjerojatno polovica odmah u startu odustane, a druga polovica nekako uspije. Rijetko ti koji uspiju ostanu zapamćeni po tom dijelu, ali eto, ostvare san.

Pored ovih pjevljivih, posebno melodijski i ritmički složenih pjesama Kocaj je otišao korak dalje tj. u slobodnom stihu izrazio neka svoja osjećanja i reakcije na određena stanja i pojavnosti.  Primjerice, u pjesmi razumijevanje nerazumjevanja  on propituje pravo na drugačije mišljenje I opservira na temu straha te kaže : Ne treba se bojati onih koji te ne razumiju/ Sve dok te ne počnu vrijeđati što drukčije misliš

U pjesmi Razgovor s Ilijom L… on poteže postupak reminensciranja (kakav je primijenio u nagrađenoj priči na Večernjakovom natječaju) sa pjesmama Ilije Ladina i onih koji su svoje pjesme posvetili njemu.

Kocajeve pjesme, skoro sve, su posvećene nečemu ili nekome (kćerci, sinu, ocu majci, Marku Martinoviću, Jozi Kafadaru itd) ali u zbirci dominira nekoliko ljubavnih pjesama i sve su posvećene jednoj ženi a u naslovu pjesme RUMBA ZA ZDENKU K.(koju je uzeo i za naslov svoje prve stihozbirke) autor otvoreno govori koja je to žena. No, vjerujem da je svake pohvale vrijedna ljubavna pjesma TO MUŠKARCI NE GOVORE, jer u ovoj pjesmi se osjeti  šapat mudrosti daleke, i nazire pjesnik, hoću reći Željko Kocaj je ostvario san…

I kao što Kocaj kaže:Knjigu kad otvaraš/polako zaviri/u svjetlost koju nosi/ oslušni šapat… koja čeka da joj strpljenjem osvojiš srce.

 

 

A. Z.1rumba