Razgovor s Ilijom L.

 

Od čega žive djeca u kolibama?

Od čega žive, pitaš

Kao da ne znaš

Da žive od zagrljaja

I nježnosti

Od isprošene pažnje

I staroga kruha iz majčinskih ruku

Jer čudni su putevi ljubavi

Jednako kao i putevi Gospodnji .

 

Uz svoje mjesto uz prozor

često se zapitam sjetno

Pođoh li tamo gdje me vodi ljubav

Pođoh li za njom

Ili ostah u svojoj osami

Sa sjećanjem na život u kolibi

Gdje smo živjeli od kruha i vode

Iz tvoje prazne torbe.

 

Jesam li lud

Kad ti govorim o onome što ne znam

I kad ti uvjerljivo tvrdim da znam

ono što sam samo čuo

Kad ti govorim o životu onih

koje nisam ni poznavao

Ali kao da sam živio s njima

I to me i samoga iznenađuje

Jer se bojim sebe sama

Jer se bojim da ne poželim

Živjeti od ljubavi

I svijetom hoditi kao luda ptica nebeska

Koju će Bog nahraniti.

 

Od čega žive djeca u kolibama?

Od čega žive, pitaš

Od milosti i tuge zašuškane ljubavlju

I ne znam što da ti kažem

Kad mi kažeš

Da je i to

Poput kruha

Udrobljenog u grah

Da je i to

Božja hrana.

 

Oglasi