DVORAC OD KARTONA

 
U kolibi od kartona

violina tiho cvili

k’o da neko tužno jeca.

Okupljena oko babe,

zadovoljna što su živa,

nasmijana i vesela

sjede srećna mnoga djeca.

Pjesma im je hrana živa,

a korica suva ‘ljeba

da usnuti samo mogu,

pa kad zora nova grane

opet pjesmom, vatrom živom

zahvaliće svome Bogu

što im život pun veselja

dade,

ljubav, svilen glas.

Od zlog doba i neljudi,

vilajeta što ih neće

u svom dvorcu nađu spas.