NE SLUTI VJETAR

 

Ako ponovo budem

dolazio u tvoj grad,

donijeću ti s dna kafane

vrisak violine u gudalu preklan

i široki osmijeh zlatnih zuba.

 

Nemoj da se ljutiš.

Otišao sam za ciganskim anđelima

u zlatne predjele sna,

gdje se nebo praćaka

u šumskim vlasima,

gdje majke djecu pokrivaju

mjesečinom.

 

Nemoj da slutiš,

nisam maslačak,

pa da me vjetar oduva.

 

Ako ponovo budem

dolazio u tvoj grad,

objesiću o zavjesu zaspalog prozora

raspuklo sunce

što mi poput kriške dinje

za tebe

u šiškama blista.