AKO SUTRA ODEM…

 

Ako sutra odem i to zauvijek?

Šta će ostati iza mene?

Možda priča?

Ni preduga, ni prekratka.

Sa koracima koji teško gaze po životu

i prašinom zlobe koja crveni oči i obraze.

Ni zabavna, ni tužna

sa kišovitim jutrima koji sapiru teške snove

i danima u kojima je nasmijati se pobjeda.

Ni doživljena, ni prepričana.

Sa pogledima koji prepoznaju ljude

i ljudima koji bi htjeli ostati ljudi.

 

Ako sutra odem i to zauvijek?

Šta će ostati iza mene?

Možda pjesma?

Tajnovita i snena.

Nerazbuđena ispod naboranih jorgana

i sa slatkim zadahom koji miriše na jutarnja ljubljenja.

Čudnovata i čarobna.

Sakrivena u drvoredima lipa na čijim korama

žive parovi koji sanjaju ljubav uokvirenu u srcima.

Znatiželjna i zaigrana.

Ostavljena da raste između korica od snova

otkrivajući sreće koje drugi zagubiše i zaboraviše.

 

Ako sutra odem i to zauvijek?

Šta će ostati iza mene?

Možda početak?

Pun strahova i tajni.

Sa zamagljenim stazama novih svjetova

i svemirom u kojem zvijezde sijaju široko.

Pun pitanja i traženja.

Da li sam dovoljan nekome ,

trebam li još jednom pokušati da se rodim?

I možda ostane poneka suza.

Možda ostane i poneki osmijeh.

Ali sigurno znam da će ostati neplaćeni račun za internet

i grah u frižideru koji sam čuvao za prekosutra.