rabija

 

ZAPALJENE USPOMENE

 

Smrači se nebo nad planinom.

Grmi i sijeva.

Planina dršće.

Grom se oglasi poslije svake grmljavine.

Trese se planina, gromovi je pale.

 

Gori koliba i sva je u plamenu.

Ruše se grede jedna po jedna.

Ona bespomoćno stoji i čeka.

 

Sa kolibom gore uspomene drage.

Na djecu koja su odrastala u njoj.

Zaneseni mladošću živjeli od ljubavi.

Nadahnuti muzikom koja se razlijegala

cijelom planinom.

 

Gore osmijesi, prvi poljupci,

Topli pogledi, čvrsti zagrljaji,

Djece naše, koja su je redovno

Posjećivala.

 

Gore sjećanja, gori jedna mladost

Stasala baš tu plešući: rumbu i sambu.

Gore uspomene na prvi ples

Prvo pijanstvo i prvo milovanje.

 

Odavno su otišla naša djeca nekuda.

To nekuda je ko zna gdje?

Žive sa svojom djecom u ljepšim

I boljim kolibama od ljubavi

Napravljenim.

 

Ponekad se sjeta javi i misao

Na minulo vrijeme i kolibu

Koju sada griju vjetrovi sa juga.

I šibaju hladne mečave,

Tužnu, pustu, srušenu i samu.

Ona čeka svoju djecu koju je

Pogubila u olujnoj noći,

Koja se prošlost zove.