fabijan

Djeca u kolibama

U kolibama djeca žive

osuđena na prostor skučen,

na rupu u krovu

kroz koju gledaju zvijezde,

mjesec i sunce,

oblake i ptice.

Djeca u kolibama

znaju čuti tišinu,

raspoznaju glasove,

korake raspoznaju,

slušaju šuštanje baršuna noći;

u kolibama gdje žive

djeca imaju oči

krupne kao sjećanje,

kao strah i smrt,

jer djeca u kolibama

odrasla su prije sunca.

Oči su im ognji

razumijevanja.

Djeca u kolibama žive od mjesečeve pšenice

koja se zlaćano sipa kroz razdrt krov,

što je dar volje Njegove,

u snu melju brašno

od kojega mirišu njihovi snovi,

žedna,

podoje dojku svemira,

izgovore molitvu koju nikada nisu čula,

ali djeca znaju

kako zahvalan biti.

Nitko ne zna

kako djeca u kolibama

žive,

onako.

Knin, 10. listopada 2015.

Subota, 16: 05 sati.