srsljenova kuca

Žuta olovka

 

Kad sam bio dijete

na seoskom putu

našao sam jednu

olovčicu žutu.

Malu, istrošenu,

slomljenoga srca

koje je u blatu

prestalo da kuca.

Podigao sam je

oprezno i nježno,

obrisao blato,

vratio joj srce

i na praznom listu

ispisao slova.

Olovka je opet

bila kao nova.

Tako sam olovku

spasio od blata,

a ona je meni

otvarala vrata.

Pamtim još i danas

tu olovku žutu,

vjerni mi je pratilac

na životnom putu.

 

  

Zlatni ribar

Na obali mali Meca

Modre rijeke ribu peca

Kad je blinker zabacio

Zlatnu ribu uhvatio

Povukao štap iz vode

Ali riba s mamca ode

Bila zlatna, kaže Meci

Samo jednu želju reci

Želim biti nešto drugo

A ne ribar veli Meca

Ribar treba biti onaj

Tko zna ribu da upeca

Budi pjesnik reče riba

I u dubok vir otplovi

Piši pjesmu kako si me

Vratio u život novi

 

Sjenica u jesen

 

Zašto pjevaš tužno,

ti, sjenice mila?

Ljetos si nam, ptico,

veselija bila.

Zar ni lišće žuto

ne pomaže tebi

da saviješ gnijezdo

ti za zimu sebi?

Il’ si možda ljuta

zbog odlaska lasta,

il’ što nema više

na njivama plasta?

Veseli se sada,

nemoj tugovati,

mi ćemo ti, mila,

pomoć zimovati.