Kad sam bio mali išao sam nekoliko puta u cirkus

gledao vješte iluzioniste, uvjerljive mađioničare

i razne trikove za koje sam znao da su prevara,

opsjena, iluzija, hipnoza i za naivne varka

Kad se sve sabere za 50 godina potrošio sam 50 maraka

a sada mjesečno plaćam 50 maraka da bi buljio

svaku večer u velikog iluzionistu Facebbok

No danas sam se isključio iz kruga neshvaćenih genija

virtualnih voajera i lajkoljubnih pjesnika

nalio goriva za 30 maraka, a 20 ostavio da uživo

popijem piće s pravim, živim pjesnicima.

Nije puno, al sam mnogo radostan što vidim

i što mogu da zagrlim to što vidim

što mogu da se rukujem s Milom i

i šaretom pitam Hadžema jesmo li još uvijek

u najboljoj krizi srednjih godina

što mogu čuti umilni glas bosanske

pjesnikinje nad pjesmama Feride Duraković

koja se rukuje objema rukama

zadržavajući vašu ruku u svojoj

da razmjeni pozitivne energije

radostan sam što moj drug Mučo

više ne stenje dok recitira

veselim se nekim novim licima i šalovima na ovom sijelu

Posebno se radujem što sam zagrlio Nuru

i što još uvijek ima tvrde sise

al najveća sreća me ispunjava što ovdje čujem

kreštavi glas svoje muze biserne, Bisere Alikadić

koja se kolko vidim još raduje životu

kano će večeras doći crni princ na pegazu

i uznijeti je na sedmo nebo…

i što vidim Cicu dramaturginju Helverove noći

najbolje predstave koju moje oko viđe

otkad pogledavam teatarske uratke…

I da vam pravo kažem: da sam znao da će biti

vako sijelo obuko bih komotnije odijelo…

a ova prigodničarsko nazdravučarska pjesma

iz škole primjenjene poezije Mira Petrovića

komotno bi se mogla nazvati

DOŠAO SAM PRIJATELJE OKOVATI ZAGRLJAJEM

a to doista na facebooku nije moguće