NEKA DOÐU CIGANI

                                umirem u državi koja živi na selu

                                 te u njoj nema gradskoga groblja.

Kada umrem za mene u groblju mjesta neće biti

Kaza svećenik

Jer sam bezbožnik kleti i komunist.

I nisam nedjeljom ispred oltara

I ne dajem njemu milodara

I stalno bježim ispod samara

I ne slušam onog što o meni stara

Ne slušam njega ni vlast ni cara

Bježim iz stada kad ovce broji

I ne slušam da slušati treba koji

znaju bolje od mene

što je bolje za mene…

Ja šutim i slutim cigane;

Pjesma i ples im griju mi dušu.

Izopćen sam, doda, jer napustih stado

o cijem boljitku svjedoci on krštenjem očeva i sinova skupa

odraslih davno i odlutalih u komunizam, ateizam, bezboštvo i …

krštenjem vraća on ih u okrilje i grli kao izgubljene sinove

Ja šutim i slutim cigane.

Pjesma i igra raduju me.

I neću imati mjesta u hrvatskom, bošnjackom, srpskom

niti drugom groblju za vjernike jer…

sotona je ušao u mene pa mislim svojom glavom

s kojim pravom

s kojim pravom…

mislim svojom glavom…

Ne slušam ga više jer,

obje su mi kovanice smakli sa očiju da bolje vidim:

– Pijanoga Cigu Ciganka pjesmom i igrom mami.

I život postaje sve luđi, bješnji, draži i slađi,

oko vatre ispod koje svjež je leš

Kada umrem neka dodu cigani.