zdeno juresic

  Tvrđava se ušuškala u lišće

   kule joj se ugnijezdile u oblake

Skrila za debele zidine i bršljan

Sva do tada objavljena vjerovanja

Kojima su se uporno na okupu držala plemena

Ili povremeno razmicala na puškomet

Ovisno

Koji je bog bio najjači za zidinama

                                          

Skupila se voda, skupila se velika voda,

 

I utoplila u klancu pred Gradom,

Zvonika povijesti

Mrtvih kraljeva i

Mrtvih pjesnika

Turbeta od mahovina

O, Bože, koliko je to vode!

 

 

Veliko se tirkizno pružilo zrcalo,

pod žednim stjenjem prekrivenim bojama rujna.

I nadrlo,

Pritisnulo,

Sve dok nije

Prolomilo i prelomilo

 

A, prijetilo je

 

Pa porinulo. Šiljkom od pjene u sedru se pobolo.

I traje

Traje toliko da je od Grada starije

I čitav svijet vidjelo s razglednica

Tumarača, hulja i pustolova

Ovisno

Iz kojih razloga i kakvi

Dolaziše ljudi amo vidjeti to čudo

 

A, prijetilo je

 

Doručak je u devet gospodo,

reče nam žena na porti, frizure boje nikotina,

Što čita Knjigu vječne ljubavi,

Nikole Šopa

Godina ta i ta

izdanje to i to

 

al samo noću

jer ona samo noću ne spava na poslu

a danju doma radi

 

neumorna portirka i diva izumrlih plesnjaka

iz vremena kada tvrđu napustiše svi bozi

privremeno

i bila živa ona i njezina frizura

i hotel bio pun

mrtvih pijanih

 

i Pjesnik živ bio

i mujezin nije ovako kašljao

a ona pjevala

haj s onu stranu Plive…

 

A prijetilo je

 

Usamljena i uramljena u privjeske

uputi nas vladarica porte

na tri ležaja tjeskobe,

Među ziđe što miriše na svježe vapno,

U nesanost.

 

Fratri su rano legli, pijanci legli,

zaspale molitve i psovke zaspale

I heretici

I dusi živi u mrtvom Pjesnikovu domu.

I dusi tumača banskih povelja.

 

Mrtvi su doboši vojni.

 

Zaspali i pjesnici drugi štosu ih amo dovlačili ratnici,

Da umjesto njih pronađu prikladniju riječ za otimačinu,

Svaki put kada među ove zidine i vrutke zađe neka druga povijest.

 

Zato, i kad spava Grad, oprezno spi,

i drhti

 

Uz vodopad.

 

Plašeći se objašnjenja

Bilo kakvih

 

U Bosni bilo, trajat će vječno

Nebilo…

u Jajcu, rujna 2003.