Prvo pismo

 

Kako da ovo pismo bude bez kiše

Kad si i sam bio kiša

Sa olujama u riječima

Bezazlen i za maslačke u polju

Život je u tijelu a jesen na groblju „Sveti Josip“

Dijete je gledalo kroz prozor čovjeka koji je plakao poslije rata

Bože, sve kako si rekao

Oni

Na marginama lektire iz Marcela Prousta

Da znaš, nismo sve pojeli

Nemoj jesti sam, Ilija

Za tobom idemo

Račun svodeći, nekako na kraju

Više si ovdje s nama

Nego kad si zaista bio

Onako, previše dobar

Oženjen palmom

Sa veslom na ramenu

Umoran na putu.

 

Drugo pismo

 

Da znaš samo, Ilija, kako nam je

svih ovih godina

I kako nam je i sada dok ti ovo pišem

Ne znam ni koji je dan

Ponedeljkom nas često šamaraju politikom

Utorkom ustajemo s politikom

Srijedom s njom radimo

Četvrtkom je doručkujemo

Petkom s njom igramo „bingo“

Preko subote i nedjelje

S njom se kurvamo.

I opet ispočetka

Dugo bi bilo sve da ti objašnjavam

Da znaš samo, Ilija, kako nam je

svih ovih godina.