Rekoše da se rat završio
A on je samo kod nas stao
Trom, pun krvi kao pijavica
Susretoh Iliju Ladina, pjesnika
Ispod Markala, kuda je nekada tutnjio tramvaj
Tonja je tukla iz čađavih zgrada
Čije su zidove pocijepale goropadne granate
Kao kartone
Bijaše u ribarskim čizmama
Isusov učenik u Sarajevu
Bila je subota, prije podne
I mi potrčasmo pokraj tračnica
Kroz narod koji je zurio u nebo
I trčasmo pokraj nekadašnje ribarnice
Pa lijevo, niz Ćemalušu
Pa malo desno
Pa piči pravo, niz glavnu ulicu
Čavrljajući, zadihani
“Ako jedni ljudi hodaju
Čak i po vodi
Zašto drugi ne bi trčali
Samo po zemlji
Samo po zemlji
Imaju pravo
Da,da,da, imaju pravo
Ma da, imaju pravo
Imaju pravo
Došla je sloboda”
Iz knjige“Kćeri svoga porobljenog naroda”, Bosanska riječ, Tuzla, 2008