Rekoše da se rat završio

A on je samo kod nas stao

Trom, pun krvi kao pijavica

Susretoh Iliju Ladina, pjesnika

Ispod Markala, kuda je nekada tutnjio tramvaj

Tonja je tukla iz čađavih zgrada

Čije su zidove pocijepale goropadne granate

Kao kartone

Bijaše u ribarskim čizmama

Isusov učenik u Sarajevu

Bila je subota, prije podne

I mi potrčasmo pokraj tračnica

Kroz narod koji je zurio u nebo

I trčasmo pokraj nekadašnje ribarnice

Pa lijevo, niz Ćemalušu

Pa malo desno

Pa piči pravo, niz glavnu ulicu

Čavrljajući, zadihani

“Ako jedni ljudi hodaju

Čak i po vodi

Zašto drugi ne bi trčali

Samo po zemlji

Samo po zemlji

Imaju pravo

Da,da,da, imaju pravo

Ma da, imaju pravo

Imaju pravo

Došla je sloboda”

Iz knjige“Kćeri svoga porobljenog naroda”, Bosanska riječ, Tuzla, 2008