Pjesniku Iliji Ladinu

Odjednom razbuđen sasvim u neko doba noći
osluškujem Život i Smrt.
Smrt nečujna uglavnom ali bučna u hropcu
u životu sa mnom do hrkanja u Snu.
Prilazim oknu.Gledam dvorište i vrt.
Bešumno pada list ispred prozora mog.
Tih travi preda zvek.Tako zapovijeda Bog.
Dođe noć i zgasne sjaj.Svjetlo tmini objavi kraj.
Misao opkoljava i sažima očaj.Stigla je vijest.
2.
Potom,
Tumaram mračnom sobom s bocom mineralne vode u ruci.
Uz noge mi ide pas.Brinemo jedan o drugom.
Volim ga.On brine za nas.
Kako upalim lampu,
Benni liježe u sjenu pod sto.
Grije mi bosa stopala.Zna da to volim.
Pjesma stapa slova.Tipografska stvar.
Riječi u stihu i pjesmi postaju Ilijin znak.
Dvoumim se da stavim tačku.
Ne ide mi se u krevet.
Kao ni u grob.
Zatim,
Udobnije mi na vrhu pera nego u snu.
Tamo je mrak. Konji razbijaju ovakvu noć:
Stupaju sijeno i zob.
Stišan i smiren Sam Njegov rob.
3.
Jučer,
Mislim baš u času odvajanja plemenite duše
od trošna tijela Pjesnika Ilije Kozića Ladina
promovirana je moja knjiga pjesama
METAFIZIČKI PUTNIK.
Zašto baš tad i taj naslov, jasno je sad.
Slučaja nema.
Sada passageur je putnik i prolaznik istodobno.
De facto na putovima Gospodnjim.
Ilija Ladin.
Lahka ti zemlja i krov na vječnoj kolibi.
Pokoj ti dobroj duši.Mir tvojim pticama.
Od Boga ti Raj.
Od mene Fatiha. I nezaborav.
Ilija dobri i dragi moj.
i na rastojanju,
isti smo soj.
24. listopada, 2001.
P.S.
Ilija Koziću Dobri Ladine Osjetio si Nebo
Koje se Diže što si zemlji Bliže
Ilija Ladine baš kao Leptir
Baš
Cvijet Nebo Gledaš Odozdo
Nagore NAGORE Nagore
PJEVAŠ
Od Zore Do Zore