Majmunska posla

I

Daleko, daleko, mnogo daleko

više od mjesec dana hoda

ima ne džungla

po kojoj se jedva ide

ispod krošnjinog svoda.

Tamo vam, kažu, ne važi

ama, ič, nikakva moda.

Ne moraš misliti o modelu

“Versače”, tamo niko

ne nosi i gaće.

Ne trebaju ti ni

“panama” šeširi,

niti moraš da patiš

što nemaš

tašnu marke “Guči”

ne nosiš “Najke”,

ni “Levis” nije u modi,

svi idu goli

onako, kako ih majka rodi.

Ne piše nigdje,

“Zabranjeno pušenje,

ne točimo alkoholno piće,”

niti ko na koga galami

ili da psuje i viče.

II

A, što drveće tamo raste?!

Zamisli, u njemu se

ne gnijezde laste,

oko njih se uvile lijane,

a, na krošnjama,

majmuni provode dane.

Baš ponekad I dosade ima,

nema snijega,

nije im zima,

pa kad dosada krene

u napad,

majmun zatrese krošnju

paje cima.

IV

Misle oni o svemu i svačemu,

nemaju vođu ni kralja,

a to ne valja.

Ne zna se nikav red,

niti ko gdje ide, niti šta radi,

recimo, moglo bi nešto

da se posadi.

Zato riješe jednog dana

da izaberu svoga bana,

dvorac da mu bude,

debela lijana,

da sjedi na njoj kao na tronu,

ali bez krune na glavi,

da vlada kao kralj pravi.

Odluka pade,

k’o kokosov orah čvrsta,

izglasaše svi do jednog

glavatog gorostasa

i to sa dva prsta.

SELENIĆ, Sadija Lela (Tuzla, 1939.)

Svoj radni vijek provela kao prosvjetni djelatnik a po pristizanju unučadi priredila im je i svoju prvu knjigu poezije (2014) čije središte zauzima duhovita i maštovita poema Majmunska posla.