Smijeh koji je pobjegao

Ispod krune cvijeta,

skriven,

jedva diše – odbjegli smijeh

jednog djeteta.

– Zašto si tu

Skriven

Smijehu lijepi?

Gdje je dobro lice

Kojim si uokviren?

– Lice na kojem živim tužno.

Usne na kojim pjevam stisnute.

Srce u kojem spavam, očajno: o

no je sada malo važno

za srce jedne djevojčice.

 

Sat od ljubavi

Zidne ure – na zidovima,

Džepne urice – u džepovima

Ručni, zna se – na rukama…

Imai h posvuda,

onih što lijene, utrkuju se,

trče, kasne;

Imai h malenih – u medaljonima,

Sićušnih – u zlatnom prstenju…

Ali samo jedan greške ne trpi!

To je sat od ljubavi

Među ljudima:

guče, topal – u tvojim grudima!  

 

Jedna breza mala

Jedna breza mala
Htjela je da bude velika,
Pa je svaki dan rasla, rasla, rasla…
Jednom je kraj nje mlada srna pasla,
A breza tiho vjetru prišaptala:
– Više nisam mala!
Čak sam i jednoj srni
Hlada dala.
I doleti ptica.
Na grančici se njenoj zanjihala.
A breza opet vjetru prišaptala:
– Više nisam mala!
Na moje grane
Već i ptica stane.
Došao oblak.
I spustila se kiša.
A breza se dizala na prste
Da bude što viša.