Ljubav

Ljubav – to nije
kad kažeš samo:
Volim te!

Ljubav je kad cvijet mirišeš
Ljubav je kad pjesme pišeš
I kad miluješ malu seku
I kad promatraš bistru rijeku
– i to je ljubav.
Svakom djetetu savjet dati,
Voljenoj osobi cvijeće brati.
Starcima kad pomažeš
i kad nikome ne lažeš
– i to je ljubav

Šetnja svitaca

Noć je mrkla
Iznad grada,
Kreće u šetnju
Svitaca armada.

Ta malena bića
Posjeduju moć
Da pretvore tamnu
U zvjezdanu noć

Kad se nađu u mraku,
Ako niste znali,
Na donjem dijelu tijela
Svjetiljka se pali

Ohrabreni svjetiljkom,
Lete u noći,
Zadovoljni i sretni
Zbog te svoje moći.

Duga

Uzbuđeno povikala mala Hana:
Mamice mila, dođi, gdje si?
Gle, na nebu nešto čudno se desi.
Gore je mnoštvo pruga prekrasnih boja
Šta bi to moglo biti, mamice moja?

Kad u isto vrijeme
Sunce grije i kiša pada,
Ova pojava dešava se tada.
Ta pojava, s mnoštvom prekrasnih pruga,
Kćeri moja, zove se duga.

MIRSADA DESTANOVIĆ, Travnik, 1950.
– IZGUBLJENA ŠARA, BKZ Preporod, Travnik, 2006.

«…Pjesme su pisane lepršavim, lelujavim, toplim riječima iz kojih zrače humanost i ljubav, namijenjene su da uljepšaju trenutke najmlađim čitaocima, kao i onima koji još nisu naučili čitati. Riječju, ovo su pjesmice koje će, uz mamino čitanje, dijete uvesti u sladak, bezbrižan san…»

Nura Bazdulj – Hubijar