vrabac

VRAPCI IZ ZAVIČAJA

Kad bi u moje selo
stigla hladna zima
družio bih se sa pahuljama
i vrapcima

Slijetali bi na prozor
po abecednom se redu poredali
hranio sam ih raznim mrvicama
vrapci bi zacvrkutali

Taj sam osjećaj
naslijedio od roditelja
vrapci bi okrijepljeni
skakutali od veselja.

Da savladaju stud-studeni
prinosio sam im i zdjelice čaja
tim vrapcima moje mladosti
tim cvrkutima moga zavičaja

AKO SE DJECA NALJUTE

Dugo već djeca starijim gledaju kroz prste
i zbog njihovih gluposti šute
bio bi to “rat treće vrste”
ako se djeca naljute

Zatvorili bi ih u kućice sa igračkama
da se igraju, druže i vole
u zemlji koja bi bila svačija
u zemlji koja bi se zvala “dječija”

Pa bi onda do mile volje
bilo smijeha i dobrote
bilo bi sigurno puno bolje
za sve velike i male živote

ŠKOLSKA KLUPA

Mene ima u svakoj školi
Puna sam, knjiga, poruka i rupa
I ja škripim i mene boli
Ja se zovem školska klupa

Pretežno sam drvena
i moram biti u redu
nekad sam i crvena
kad me ostavite u neredu

Često imam četiri noge
kao godišnje doba ili lane
sve đake volim
živim za školske dane

Crtajte u bloku, u sveskama
zapišite sve što vrijedi
ne urezujte poruke, imena
klupa ne smije da se povrijedi

Pišite po vazduhu i vodi…
tragove ljubavi sred spomenara
draža će ti biti
bez rezbarija i šara

Ja sam tvoja klupa draga
za kojom se učiš, učiš
da postaneš pamet – snaga
i druge da naučiš