Kreševski gvardijan mi je nedavno
u samostanu i društvu pjesnika
rekao da plagiram Ladina
makar toga nisam svjesna
– pjevam tamu i samoću
no malo svjetla probija.

A ova napukla zora
još uvijek luta i uvlači se
u razbacane flaše
otvorene konzerve
dok tišina prekinuta
nečijom žurnom potpeticom
zamotava se
mirisima još jedne budne noći.

Sve mi je teže
gledati i prisvajati tuđu bol
što sa izdisajem tame
bolje se prikazuje
poznati strah od kraja
u njihovim očima
bodriti ih
i nositi svoj bez prestanka.
I sve češće
neodređeno zagledam se
i redovno u mučno svitnje pitam
mogu li ova tama i samoća
započeti još jednom
odavno započeto.