Buđenje

Poslije zore
probudi se more,
probude se šume
risovi i pume.

Probude se odžaci,
ljudi i oblaci,
bude se prvaci
i ostali đaci.

A prije svih mama
probudi se sama
i doručak sprema
snenim glavicama.

Puše se pereci,
mirišu bureci
i čaj nudi mama
u bijelim šoljama.

privjesak mosunj

Dječaci

Dječaci su kao strijele,
Raduju se i vesele

Kad im lopta u koš stane
I kad leptir na nos pane.

Proviruju sa balkona
Sa kime je sada ona

Izdaje ih boja lica
Kad ih gleda djevojčica

Naprave se malo važni,
Malo grubi, malo snažni.

Srca rastu ko baloni
Kad se nekom cvijet pokloni.

BABA ROGA

Baba-rogo, Baba-rogo,
što je mnogo, baš je mnogo.

Od tebe se djeca plaše,
kad te sretnu put zapraše.

Rasprše se kao zebe,
kud ko stigne i zagrebe.

Zamagli se u po dana
od turova i tabana.

Baba-rogo, Baba-rogo,
što je mnogo, baš je mnogo.

DOKTOR MAČAK

Ima spisak doktor mačak
bolesnika podugačak.

Liječi vrapce i sjenice
uspješno od kijavice.

Stopostotno liječi žune
sa glava im lete krune.

Pri liječenju ne mjauče
bolesnika sam dovuče.

Gdje umiješa mačak prste
bolesnici svi se krste.

Svi su sami sebi krivi
pa rijetko ko preživi.

Dragica ĐEKIĆ, Podnovlje 1953.

SANJAM SNOVE PLAVE, Beograd, 1999. (poezija za djecu)
OBOJENO NEBO,
PLAVI OBLAK,
CVRČAK NIJE KOD KUĆE,
DOK SANJARE ZVJEZDE,
DUGA U KAPI ROSE,
DJEČIJE SE KOLO VIJE, Gornji Milanovac, 2007.
– VUK KARADŽIĆ – ČUVAR NARODNOGA BLAGA, Gornji Milanovac, 2007.

«…Postoje u našoj literaturi stvaraoci koji svoja književna dela, namenjena najmlađima, veoma ozbiljno shvataju. Paze na svaku ideju, svaku obrađenu temu, svaku pesmu, svaki stih.
Postavljalju dete prema sebi kao ravnopravnog sagovornika, kao nekog kome nije određeno da nas isključivo sluša, već kao ličnost koju treba pažljivo pratiti… Knjiga je izbegla bilo čiji uticaj, pisana originalno, sopstvenim snagama, autor je uporno i dosledno tražio izvore sopstvene inspiracije…»

Slobodan Stanišić