OLYMPUS DIGITAL CAMERA

SLIČICE

Svaku svoju užinu
I po neki slatkiš.
Davao sam za sličice
Koje su se kupovale.
I skupljale nemilice.

Krio sam ih u pernicu,
U malome pregradku.
Da ne vidi moja mama,
Ili neka tužibaba.

Pola, cijelo,cijelo
Igrali smo tako.
Sakupljati sličice
Nije bilo lahko.

Sličice su luksuz,
Tako otac kaže.
Odrasli zaboravljaju,
Što je djeci najdraže.

Kao da i oni ,
Nisu djeca bili.
Klikere i orahe,
Po torbama krili.

ULICA JORGOVANA

Parne i neparne kuće stoje
Duž cijele ulice moje.
Pred svakom kućom,
Jorgovan raste.
Cvijeta i miriše,
Kada stignu laste.

Duž cijele ulice moje,
Jorgovan cvijeta u dvije boje.
Bijeli i plavi jorgovani,
Ukras su ulice moje.
Od kako znam za sebe,
Oni tu uvijek stoje.

S početka mjeseca aprila,
Jorgovan krasi avlije naše.
Grozdastim cvjetovima,
Veselo maše prolaznicima.

Zbog jorgovana,
Koji joj avlije krase.
Moja ulica u cvjetne i mirisne,
Ulice svrstava se.

ČERGA

U tihoj noći vatra pucketa.
Pospani cvrčak tiho se javlja.
Oko vatre: žene, garava djeca,
Večera se užurbano priprema.

Prispjeli putnici sa puta daleka.
Pa obrok kraj vatre i lonca čekaju.
Sitna djeca uz vatru se skupljaju.
I majci u toplo krilo sjedaju.

Napola goli i bosih nogu,
Uz vatru se griju.
Stariji sjede ozbiljna lica.
Potiču vatru iz flaše nešto piju.

Na domak vatre svezan Šarov.
Strpljivo sa djecom večeru čeka.
Nekakvo meso u tavi se prži.
Sa par žutih mirisnih paprika.

Večera je spremna i svi sjedaju.
Na sredinu sofra postavlja se.
Gladna čeljad da se okrijepe
I da nahrane se .

Sutrašnja večera hoće li biti,
Gdje će zanoćiti to niko ne zna?
Ni oni sami predvidjeti ne mogu.
Gdje će zanoćiti njihova čerga?

DJEČACI ULICE MOJE

Stasali dječaci ulice moje.
Da romobil i bicikl voze.
Svaki od njih je poseban.
Na svojstven način neobičan.

Riad je koji mjesec stariji.
Fariz i Mahir su ga sustigli
Maid je najmlađi i svi su
Do pedala svoih bicikla porasli.

Svako popodne oživi mahala.
Dječaci su na svojim vozilima.
Jure dovikuju se, a Boga mi
I utrkuju se!

Budno oko brižnih mama.
Motri pažljivo na dječake.
Koji oponašaju odrasle.
Glumeći tako mali, momke jake.

Bude i ogrebotina, ali se junački podnose.
Razbijaena koljena, zguljeni dlanovi.
Često se dogode, jer u ovim trkama,
Neizbježni su klizanja i padovi.

Brzo se prebole i zaborave rane.
Na nježnim dječijim rukama i nogama.
Uvijek ispočetka počinje trka.
Koja za sada nema pobjednika.

Pobjednici su svi oni.
Rastu bezbrižno takmičeći se.
Voljeni i paženi od sojih najdražih.
Zdravi su i normalni.